"Tog treba izvaditi, ionako samo guta ribu." Ako ste ikad bili na Savi ili Dravi, čuli ste ovu rečenicu. Mnogi ribari su uvjereni da veliki somovi, oni iznad 50 kg, samo troše riblji fond, da se ne mogu više razmnožavati i da ih treba maknuti iz vode.
Pogledajmo što na to kaže znanost.
Mogu li se stari somovi razmnožavati?
Da. Bez iznimke.
Ribe nemaju menopauzu. Nijedna znanstvena studija nikad nije dokumentirala da som (Silurus glanis) prestaje biti plodni s godinama. Upravo suprotno: veličina tijela izravno određuje koliko će jajašaca ženka proizvesti.
Istraživanje Alpa i suradnika na populaciji soma u rezervoaru Menzelet pokazalo je da plodnost varira od oko 9.000 do 340.000 jajašaca po ženki, i da taj broj raste s duljinom i masom tijela. Veće ženke, one iznad 150 cm, mogu proizvesti i do pola milijuna jajašaca po mrijestu.
Kod soma, mužjak čuva gnijezdo nakon što ženka položi jaja. Veći mužjaci brane veća područja i imaju bolji uspjeh izlijeganja.
Jedna velika ženka od 80 kg može dati više potomstva nego deset manjih ženki zajedno. I ne samo više potomstva, nego kvalitetnijeg. Kod mnogih vrsta riba, starije i veće ženke proizvode veća jajašca s više hranjivih tvari, što daje larvama bolje šanse za preživljavanje. U ribarstvenoj biologiji to se zove BOFFF koncept: velike, stare, debele, plodne ženke (Berkeley i sur., 2004).
Što zapravo jedu?
Som je grabežljivac, to stoji. Ali priča da "guta sve živo" je pojednostavljena do te mjere da je pogrešna.
Prema pregledu Coppa i suradnika (2009), objavljenom u prestižnom časopisu Fish and Fisheries, som jede ribe, rakove, žabe, školjke i beskralježnjake. U delti Dunava, rakovi čine čak 67% prehrane. Udio ribe u prehrani varira od 40 do 70% ovisno o staništu i dostupnosti plijena.
Studija Vejrika i suradnika (2017), objavljena u Scientific Reports, otkrila je nešto još zanimljivije: som ima izuzetno široku prehrambenu nišu, mnogo širu od štuke. Unutar jedne populacije, neki somovi su dugotrajni generalisti, a neki se specijaliziraju za određeni plijen. Ta prilagodljivost je upravo ono što ga čini uspješnim regulatorom ekosustava.
I evo ključnog detalja: somovi preferiraju najbrojnije vrste plijena. U mnogim europskim rijekama to su invazivne vrste poput babuške i crnog glavoča. Som tako zapravo funkcionira kao prirodna kontrola invazivnih vrsta.
"Ali on je ogroman, sigurno pojede tone ribe"
Tu matematika metabolizma govori drugačiju priču.
Metabolička stopa po kilogramu tjelesne mase opada s veličinom ribe. Som od 100 kg ne jede deset puta više od soma od 10 kg. Jede otprilike 2-3 puta više. A pritom regulira mnogo veći dio ekosustava jer lovi veći i raznolikiji plijen.
Ispod 12 stupnjeva som se hrani manje. Ispod 7 stupnjeva potpuno prestaje jesti (Copp i sur., 2009). Znači zimu praktički preskače. To je daleko od životinje koja "guta sve živo, cijelu godinu".
Što se dogodi kad izvadite velikog soma?
Kad iz rijeke uklonite vrhunskog grabežljivca, stvari se počnu raspadati. Ekolozi to zovu trofička kaskada.
Bez velikog soma, populacije srednjih grabežljivaca (štuka, smuđ, bolen) naglo rastu jer ih nitko više ne kontrolira. Oni tada prekomjerno love sitnu ribu. Populacije sitne ribe počnu oscilirati između naglog rasta i kolapsa umjesto da održavaju ravnotežu.
Studija objavljena u PLoS ONE (2015) na slatkovodnom ekosustavu dokumentirala je ovaj obrazac. Kad je vrhunski grabežljivac uklonjen, došlo je do otpuštanja mezopredatora i plijena istovremeno, što je promijenilo cijelu strukturu zajednice beskralježnjaka.
A tu je i genetski aspekt. Najveći, najstariji somovi nose gene za brz rast, otpornost na bolesti i dugovječnost. Kad ih selektivno uklanjate, ostaju samo manji, sporije rastući primjerci. Populacija postaje genetski slabija.
Ali u Francuskoj somovi uništavaju rijeke!
Da, ali kontekst je potpuno drugačiji i tu nastaje najveća zabuna.
U Francuskoj, Španjolskoj i Italiji som je invazivna vrsta. Unesen je u 19. i 20. stoljeću za sportski ribolov. Lokalne ribe u tim rijekama nikad se nisu susrele s ovim grabežljivcem i nemaju obrambene mehanizme. Tamo som doista može biti problematičan.
U dunavskom slivu, uključujući Hrvatsku, som je autohtona vrsta. Živi tu od miocena. Cijela riblja zajednica Save, Drave i Dunava razvijala se zajedno s njim milijunima godina. Ekosustav je kalibriran za njegovu prisutnost.
Kad pročitate alarmantan članak o somovima koji uništavaju ekosustav, provjerite odakle studija dolazi. Ako je iz Španjolske ili Francuske, ne govori ništa o Savi kod Slavonskog Broda.
Somovi koji love golubove
Da, to je stvarno. Cucherousset i suradnici objavili su 2012. u PLoS ONE prvi znanstveni opis: somovi u rijeci Tarn kod grada Albi u južnoj Francuskoj nasukavaju se na sprudove da bi zgrabili divlje golubove koji piju vodu. Od 45 zabilježenih pokušaja, 28% je bilo uspješno.
Ali to je zabilježeno isključivo u unesenim populacijama u urbanim uvjetima Francuske. U dunavskom slivu ovo ponašanje nikad nije dokumentirano. Viralne snimke su spektakularne, ali nemaju veze s ponašanjem soma u vašoj rijeci.
Som u hrvatskim vodama
Som može narasti do 2,7 metara i 130 kilograma, te živjeti i do 70 godina (Copp i sur., 2009). U Hrvatskoj živi u cijelom slivu Dunava: Savi, Dravi, Dunavu i njihovim pritocima. Lovostaj traje od 16. travnja do 15. lipnja, minimalna mjera je 60 cm.
Povijesni zapisi govore o somovima dužim od dva metra u Savi u 19. stoljeću. Današnje populacije su manje, uglavnom zbog pretjeranog ribolova i regulacije rijeka. Dunavski sliv je jedno od posljednjih mjesta s genetski raznolikim, divljim populacijama soma.
Sljedeći put kad ulovite velikog soma
Razmislite na trenutak. Ta riba je možda stara 30 ili 40 godina. Preživjela je desetljeća promjena u rijeci. Proizvodi više potomstva nego desetak manjih primjeraka zajedno. Regulira populacije drugih vrsta na način koji održava zdravlje cijele rijeke. I preferira jesti invazivne vrste koje vama smetaju više nego njoj.
Veliki som nije problem vaše rijeke. Mnogo je vjerojatnije da je dio rješenja.