U Illinoisu postoje snimke ribara koji plove malom aluminijskom čamcem po mirnoj rijeci, a iz vode iznenada eksplodira oblak riba težih od 20 kilograma. Lete dva metra iznad trupa, udaraju u vjetrobran, ostavljaju ljuske po palubi. Nije riječ o horor filmu nego o stvarnoj reakciji tolstolobika bijelog (Hypophthalmichthys molitrix) na zvuk motora. I ta reakcija nije ni slučajna ni bezopasna, nego odgovor evolucije na plijenitelja koji ne postoji na mjestu gdje se danas riba nalazi.
Što točno pokreće skok
Vetter i suradnici (2017, Management of Biological Invasions) proveli su najdetaljnije istraživanje do danas o skakanju tolstolobika u odnosu na motorna plovila. Eksperiment na rijeci Illinois kod Havane testirao je aluminijske čamce od 6 metara s četverotaktnim motorima snage 100 ili 150 KS, pri brzinama 16, 24, 32 i 40 km/h. Rezultati su bili zapanjujući.
57,9 posto prolaska čamca izazvalo je skakanje pet ili više riba. Frekvencija skakanja bila je nezavisna od brzine i tipa motora. Više od 90 posto riba skakalo je nakon što je čamac prošao, a gotovo ništa neposredno iza krme (u zoni kraćoj od 4 metra). Mlade i odrasle jedinke od približno 25 kg mogle su se dignuti i do 3 metra iznad površine vode.
Zvuk koji riba ne može ignorirati
U drugom eksperimentu Vetter i suradnici (2016, Proceedings of Meetings on Acoustics) su zvuk motora od 100 KS reproducirali kroz podvodne zvučnike montirane na sporo plovilo. Tolstolobik je skakao u 100 posto eksperimenata sa zvukom. To je dokazalo da specifičan plutajući čamac nije potreban za okidač. Dovoljan je sam širokopojasni zvuk u rasponu 0,06 do 10 kHz.
Zašto baš taj raspon? Sve azijske vrste šarana (Hypophthalmichthys) imaju specijalni Weberov aparat, niz malih kostiju koji povezuje plivajući mjehur s unutarnjim uhom. Ta adaptacija pretvara riblje tijelo u mali hidrofon koji reagira na niskofrekventne zvukove. U njihovom matičnom staništu u azijskim rijekama, taj sustav im je pomagao da detektiraju približavanje velikih predatora i riječnih plovila domaćeg porijekla. U Sjevernoj Americi, gdje je vrsta invazivna, isti refleks danas ispaljuje ribe u lice ribarima.
Filter koji pojede cijelu planktonsku vertikalu
Kad ne skače, tolstolobik radi nešto puno ozbiljnije: filtrira vodu. Ima ekstremno fine škržne rakere koji efikasno zadržavaju čestice iznad otprilike 20 mikrometara, uključujući veće dijelove fitoplanktona i većinu zooplanktona. U uvjetima gustog eutrofnog jezera, jedna jedinka od 10 kg može filtrirati desetke kubičnih metara vode dnevno.
Upravo se zbog te sposobnosti tolstolobik desetljećima koristi u kineskoj i europskoj biomanipulaciji kao navodni alat za čišćenje jezera od algi. Ideja je jednostavna: ako riba jede fitoplankton, onda će uklanjanjem biomase fitoplanktona voda postati bistra. U praksi, stvari nisu tako jednostavne.
Paradoks: riba koja pojačava cvjetanje algi
Ke i suradnici (2021, Freshwater Biology) proveli su dugotrajan mezokozmozni eksperiment u kojem su tolstolobika stochili u eutrofne uvjete i mjerili rezultate. Nalaz je bio suprotan očekivanjima: stočenje tolstolobika je poticalo rast fitoplanktona, i to ne kroz recikliranje hranjivih tvari kako se dugo mislilo, nego kroz suzbijanje zooplanktona.
Mehanizam je jasan kad se pogleda. Tolstolobik efikasno lovi velike plankton vrste, uključujući krupne kladocere poput Daphnia koje su glavni prirodni pašnjak fitoplanktona. Kad ih pojede, fitoplankton, osobito sitne stanice manje od 20 mikrometara, koje tolstolobik ne može zadržati svojim filterom, ostaje bez glavnog predatora. Rezultat: eksplozija nanofitoplanktona, često upravo onih vrsta koje uzrokuju cvjetanje i neugodne mirise.
Radke i Kahl (2002, Aquatic Ecology) su u akumulaciji Villerest u Francuskoj pronašli isti uzorak u prirodnom sustavu. Tolstolobik u umjerenim gustoćama nije poboljšao kvalitetu vode, nego je promijenio sastav fitoplanktona u korist manjih, teže kontroliranih vrsta. Klasična "solucija" se pretvorila u problem.
Hrvatske vode
U Hrvatskoj se tolstolobik bijeli i tolstolobik sivi koriste isključivo kao unesene vrste u šaranskim ribnjacima i nekim akumulacijama. Kao i amur, ne razmnožavaju se prirodno u hrvatskim vodama, jer zahtijevaju duge rijeke s kontinuiranim protokom za razvoj pelagičnih jajašaca. Lovostaj za tolstolobika traje od 1. travnja do 31. svibnja, a minimalna mjera iznosi 40 cm.
Ako vas jedan danas udari u lice dok plovite Kopačkim ritom, razlog je fiziološki refleks prilagodbe na zvuk, stariji od bilo kojeg motora. Zvuk je za njega znak opasnosti. A opasnost se izbjegava skakanjem, ne ronjenjem.
Spektakularna riba, nejasno rješenje
Tolstolobik je jedna od najdojmljivijih riba koje možete vidjeti u Europi, ne zbog svoje veličine ili boja, nego zbog trenutka kad napušta vodu. Ali ista ta riba ilustrira koliko se ekologija može opirati jednostavnim rješenjima. Ne postoji čarobna riba koja će očistiti jezero. Postoje samo ribe koje mijenjaju kako jezero radi, ponekad u korist, a ponekad potpuno u drugom smjeru.