Mrena je riba koju ribari poštuju. Ne zato što je lijepa, ne zato što je ukusna, nego zato što vas na udici može poniziti kao nijedna druga slatkovodna riba svoje veličine. Mrena (Barbus barbus) živi u brzim, šljunkovitim rijekama i građena je za borbu sa strujom. Ali ono što većina ribara ne zna je da ova riba krije jednu opasnu tajnu u svojoj ikri.
Ikra koja truje
Mrena je jedina autohtona slatkovodna riba u Hrvatskoj čija je ikra otrovana. Pojava je toliko poznata da ima i naziv: "kolera od mrene" (barbel cholera). Comelli, Ricco i Cervellin (2018), u pregledu objavljenom u Acta Biomedica, dokumentirali su simptome: masivni proljev, povraćanje i snažni bolovi u trbuhu počinju 2 do 4 sata nakon konzumacije i traju 12 do 36 sati. U rijetkim slučajevima dolazi do bradikardije i hipovolemijskog šoka.
Što točno uzrokuje trovanje? Mancini i suradnici (2011), u studiji objavljenoj u Toxicon, analizirali su kemijski sastav ikre. Pronašli su 25 različitih masnih kiselina, uglavnom polinezasićenih (PUFA), uključujući arahidonsku kiselinu, DHA i EPA. Te masne kiseline pokazuju hemolitičku aktivnost, razaraju crvena krvna zrnca, i citotoksičnost prema staničnim linijama.
Zanimljivo, otrovna je samo neoplođena ikra. Meso mrene je potpuno sigurno za jelo. Ali i male količine ikre mogu izazvati punu kliničku sliku trovanja.
Brkovi koji kušaju rijeku
Mrena ima četiri brka: dva na njušci i dva na kutovima usta. Ti brkovi nisu ukras. Oni su kemijski senzori prekriveni okusnim pupoljcima koji mreni omogućuju da "kuša" dno rijeke dok traži hranu.
Gomahr, Palzenberger i Kotrschal (1992), u Environmental Biology of Fishes, pokazali su da bentički ciprinidi imaju izuzetno visoku gustoću okusnih pupoljaka, do 700 po kvadratnom milimetru na perajama. Brkovi su samo dio sustava. Cijela donja strana tijela mrene funkcionira kao kemijski skener koji detektira rakove, ličinke kukaca i mekušce skrivene u šljunku.
Ali mrena ne oslanja se samo na okus. Kao ciprinid, posjeduje Weberov aparat, niz od četiri male kosti koje povezuju plivaći mjehur s unutarnjim uhom. Taj sustav pretvara plivaći mjehur u pojačivač zvuka i daje mreni izuzetno osjetljiv sluh, idealan za detekciju vibracija u turbulentnoj vodi.
Građena za struju
Mrena ne živi u brzoj vodi slučajno. Svaki dio njezina tijela prilagođen je za život u struji.
Tijelo je vretenasto i spljošteno s donje strane. Prsne peraje su postavljene nisko i vodoravno, funkcionirajući kao mali hidrofoili koji mrenu pritišću prema dnu. Repna peraja ima asimetrične režnjeve: donji je zaobljen i kraći od gornjeg, što proizvodi silu usmjerenu prema dolje tijekom plivanja.
Koliko je mrena zapravo jaka? Clough i suradnici (2004), u tehničkom izvješću za britansku Agenciju za okoliš, testirali su mrene u 8-metarskom bazenu sa strujom. Reofilni ciprinidi poput mrene postižu kritičnu brzinu plivanja koja značajno premašuje onu pastrva. To nije tipografska greška: mrena, slatkovodna riba ravničarskih rijeka, u sprintu nadmašuje pastrvu.
Romao i suradnici (2020), u Scientific Reports, potvrdili su da je duljina tijela najvažniji prediktor kritične brzine plivanja. Odrasla mrena od 60-80 cm je sportski automobil brzih voda.
Jesenski maraton hranjenja
Svaki ribar zna da je jesen vrijeme za mrenu. Ali zašto?
Baras (1995), u studiji objavljenoj u Journal of Fish Biology, pratio je dnevne obrasce aktivnosti mrene kroz cijelu godinu. Otkrio je da se ritam aktivnosti mijenja sa sezonom. Ljeti mrena pokazuje sumračnu aktivnost, hrani se u zoru i sumrak. Ali u jesen, kad temperatura padne na 9 do 10 °C, pojavljuje se nešto neobično: trostruki obrazac aktivnosti s dodatnom fazom hranjenja usred dana.
Mrena u jesen prelazi u intenzivno hranjenje jer mora nakupiti energetske rezerve za zimu. Britton i Pegg (2011), u preglednom radu objavljenom u Reviews in Fisheries Science, dokumentirali su da mrena ispod 4 °C ulazi u dormanciju, stanje minimalne aktivnosti. Jesen je zadnja prilika za jelo.
Ali mit da mrena "ne grize zimi" nije potpuno točan. Iznad 4-5 °C mrena se može hraniti. Topliji zimski dani mogu donijeti aktivnost, ali je prag termički, ne kalendarski.
"Mrena se hrani samo po dnu"
Mrena jest primarno bentička riba. Usta su joj podvraćena, brkovi služe za pretraživanje dna. Ali istraživanja pokazuju da nije isključivo vezana za dno.
De Santis, Gutmann Roberts i Britton (2019), u Fisheries Research, koristili su analizu stabilnih izotopa na mrenama iz 11 engleskih rijeka. Rezultati su bili iznenađujući: do 71% mrena u nekim rijekama imalo je značajan udio hrane koja nije bentička, uglavnom mamci od morskog ribljeg brašna koje koriste ribari. Taj udio raste s veličinom ribe.
Mrena jede ono što je dostupno. Na dnu traži rakove (Gammarus), ličinke vodencvjetova (Ephemeroptera) i tulara (Trichoptera), ali ne odbija ni hranu koja dolazi iz drugih slojeva vode.
Mrijest: drama na brzacima
Mrijest mrene je spektakl. Popp, Pinter, Schwayer i Hayes (2024), u Frontiers in Environmental Science, istraživali su mrene u pritoci Dunava kod Beča. Mrijest počinje kad temperatura vode dosegne 13,5 °C, obično od svibnja do srpnja.
Ženke biraju plitke brzake s čistim šljunkom, na dubini od 37 do 50 cm i brzini struje od 40 do 100 cm/s. Tu grade udubine u šljunku slične onima lososa, tzv. redd. Gutmann Roberts i suradnici (2020), u River Research and Applications, izmjerili su da mrene tijekom mrijesta mogu pomaknuti više od 97% čestica dna na svojem mrijestilištu.
Jedna ženka polaže 8.000 do 12.000 jajašaca po kilogramu tjelesne mase. Jajašca su promjera oko 3 mm i nabubre 18% u prvom satu. Mrijest je poliandričan, jedna ženka se mrijesti s više mužjaka, a zabilježeno je čak 130 mužjaka na jednom mrijestilištu.
Putnica koja se vraća
Mrena je potamodromna riba, migrira unutar slatkovodnog sustava. I te migracije nisu kratke.
Telemetrijske studije dokumentiraju godišnje kretanje od 16 do 68 km, s prosječnim dnevnim pomacima od 26 do 139 m. Područja obitavanja u Dunavu sežu do 34,4 km. Mrijestne migracije prelaze i 20 km uzvodno.
Populacija mrene obično se sastoji od većine sjedilačkih jedinki s područjem obitavanja manjim od 1 km i manjeg broja izuzetno pokretnih jedinki koje prelaze desetke kilometara. Te pokretne jedinke su ključne za genetsku povezanost populacija.
Potočna mrena: mala sestra iz brdskih potoka
U hrvatskim vodama živi još jedna mrena: potočna mrena (Barbus balcanicus). Kotlík i suradnici (2002), u Folia Zoologica, opisali su je kao zasebnu vrstu na temelju analize mitohondrijske DNA.
Razlike su jasne: potočna mrena naraste do samo 17,5 cm, dok mrena doseže 120 cm. Potočna mrena živi u hladnim brdskim potocima na nadmorskim visinama od 300 do 1000 m, a mrena u srednjim i donjim tokovima velikih rijeka. Njihova staništa se gotovo ne preklapaju.
Raguz i suradnici (2021), u Knowledge and Management of Aquatic Ecosystems, uzorkovali su 30 populacija potočne mrene u Hrvatskoj. Identificirali su 15 novih haplotipova i tri geografske regije: sjevernu (Medvednica, Ivančica), istočnu (Papuk, Krndija) i središnju (Banija, Petrova Gora). Hrvatske populacije odvojile su se prije otprilike 680.000 godina tijekom pleistocenskih oledbi.
Potočna mrena je Natura 2000 vrsta i zahtijeva monitoring u Hrvatskoj.
Mrena u hrvatskim vodama
Mrena je autohtona vrsta dunavskog sliva. Živi u Savi, Dravi, Dunavu i njihovim pritocima. Može narasti do 120 cm i 12 kg, a živjeti 15 do 20 godina.
Glavne prijetnje su kanalizacija rijeka, regulacija vodotoka, brane koje blokiraju pristup mrijestilištima i zamuljenje šljunkovitog dna. Populacija se udvostručuje sporo, za 4,5 do 14 godina, što mrenu čini osjetljivom na prelov i gubitak staništa.
Minimalna mjera za mrenu u Hrvatskoj je 28 cm. Lovostaj ne postoji.
Što to znači za ribiče?
- Jesen je vrhunac, ali ne i jedino vrijeme. Mrena se hrani u svim toplim mjesecima. Ljeti lovite u zoru i sumrak, u jesen i usred dana.
- Struja je njezin dom. Tražite je na brzacima sa šljunkovitim dnom, u dubini od 2 do 6 m. Mrijesti se na plićacima od 40 do 50 cm dubine.
- Budite spremni na borbu. Mrena u struji koristi tijelo kao sidro i peraje kao hidrofoile. Riba od 3 kg bori se kao riba od 6.
- Nikad ne jedite ikru. Meso je izvrsno, ali ikra je otrovna. Čak i male količine izazivaju jako trovanje.
- Pustite velike primjerke. Populacija se obnavlja sporo. Velika ženka je neprocjenjiva za mrijest.
Mrena nije glamurozna riba. Nema šarenih boja ni spektakularnih skokova. Ali kad je zakačite u brzaku na 4 metra dubine i osjetite prvu poteznu, shvatit ćete zašto joj ribari kažu kraljica brzaka.