Ako morskog psa proglasimo simbolom zdravih oceana, onda je mladica (Hucho hucho) simbol zdravih rijeka Europe. Ova riba, najveći autohtoni salmonid cijelog kontinenta, postoji samo u Dunavskom slijevu. Nigdje drugdje na svijetu. Povijesno je dosezala više od 150 centimetara i do 50 kilograma, veličine koja je ribara iz devetnaestog stoljeća ostavljala bez riječi. Danas je takvih primjeraka praktički nestalo, a cijela je vrsta na IUCN-ovom popisu ugroženih.
Endem koji postoji samo u Dunavu
Mladica je jedinstvena. Za razliku od lososa ili potočne pastrve, koje su raširene preko više kontinenata, Hucho hucho se prirodno pojavljuje isključivo u Dunavskom slijevu. Njezin zemljopisni raspon obuhvaća pritoke od gornjeg Dunava u Njemačkoj i Austriji preko Slovačke, Češke, Mađarske, bivših jugoslavenskih zemalja, sve do dijelova Ukrajine.
Pinter i suradnici (2024, Fisheries) u povijesnom pregledu mladice kao "salmonidske zastave" dokumentirali su da su današnje subpopulacije zatvorene u diskontinuiranim dijelovima rijeka koji čine svega oko 30 posto izvornog raspona. Većina gubitka dogodila se prije 2000. godine zbog regulacije rijeka, hidroenergetike i onečišćenja, a trend se nije zaustavio.
Apex predator koji drži rijeku na okupu
Mladica je na vrhu prehrambenog lanca brzih, hladnih podalpskih rijeka. Witkowski i suradnici (2013, Archives of Polish Fisheries) u analizi želuca mladica iz poljskih rijeka potvrdili su da se velike mladice hrane gotovo isključivo ribom, a dominantan plijen su Alburnoides bipunctatus (vijunak) i klen (Squalius cephalus). Zimi, kad je aktivnost ostalih riba niža, mladica prelazi na cyprinide i druge salmonide.
Kao apex predator, mladica ima izravan utjecaj na strukturu ribljih zajednica. Schmutz i suradnici (Springer, 2015) upozorili su da je to indikatorska vrsta. Njezina prisutnost ne ukazuje samo na prisutnost velikog grabežljivca, nego na zdrav, kontinuiran riječni sustav s punim rasponom staništa, migracijskim putovima i raznolikom prehrambenom bazom. Gdje nestane mladica, rijeka je već davno izgubila bitku.
Mrijest koji zahtijeva savršenstvo
Mladica se mrijesti u rano proljeće, od ožujka do svibnja, kad se voda zagrije na 6 do 10 stupnjeva Celzijusa. Ženka kopa jamu u čistom, krupnom šljunku u brzacima s dobrom strujom, i polaže do 10.000 do 12.000 jajašaca po kilogramu tjelesne mase. Razvoj je spor, a mladunci ovise o netaknutom riječnom dnu bez finog sedimenta koji bi ih ugušio.
Zato je fragmentacija rijeka branama i elektranama smrtonosna za mladicu. Jedna jedina brana može presjeći vezu između mrijestilišta i zimovališta i osuditi cijelu populaciju nizvodno na polagano izumiranje. Freyhof i Kottelat (IUCN, 2022) navode hidroenergiju i regulaciju rijeka kao glavni uzrok globalnog pada vrste.
Kad predatora ima previše
Zanimljivo je da mladica, uvedena izvan svog prirodnog raspona, može izazvati suprotan problem. Holčík (1990, FAO) zabilježio je da je u jednom dijelu rijeke Hornád u Čehoslovačkoj presađena populacija mladice toliko smanjila brojnosti autohtone potočne pastrve i lipljena da ju je trebalo eliminirati. Apex predator u krivom ekosustavu brzo postane predator iznad nosivosti.
To je podsjetnik da sama mladica nije magično rješenje za oporavak rijeka. Ona funkcionira samo u mozaiku staništa i vrsta s kojima je koevoluirala milijunima godina.
Hrvatske vode
U Hrvatskoj je mladica prisutna u Dravi, Savi, Kupi, Dobri, Korani, Mrežnici i njihovim pritocima. Gornja Drava je po prisutnosti mladice jedna od najpoznatijih europskih rijeka, ali i tamo je vrsta pod stalnim pritiskom od regulacije protoka i hidroenergije. Status zaštite u Hrvatskoj je najstroži: lovostaj traje od 15. veljače do 30. rujna, a minimalna mjera iznosi 80 cm. Dnevno se može zadržati samo jedna mladica u cijeloj sezoni.
Barać i suradnici (2023, u monografiji o hrvatskoj fauni Dunavskog slijeva) potvrdili su da su genetička raznolikost i brojnost mladice u Hrvatskoj u opadanju, s izoliranim populacijama koje nemaju dovoljno miješanja za dugoročnu stabilnost. Svaki ulovljeni i pušteni primjerak doslovno je doprinos genetskom budućnošću vrste.
Dijagnoza umjesto trofeja
Mladica nije riba za statistiku. Ona je dijagnoza. Dok god u rijeci postoji mladica, postoje i njezine stotine pratećih vrsta, migracijski putovi, kvalitetna mrijestilišta i hladna voda u ljetnim mjesecima. Kad mladica ode, rijeka više nije prava rijeka, nego tehnološki kanal. Svaki puta kad je vratite u vodu, kupujete vrijeme i za nju i za sve što je drži uz život.