Veću od pola metra, pljosnatu kao tanjur i s ustima koja se izvlače u mali teleskop, deverika (Abramis brama) u hrvatskim rijekama i jezerima ima reputaciju dosadne ribe. Nešto što se ulovi kad ne grize smuđ. Ta reputacija prikriva jednu od najsofisticiranijih hranidbenih strategija u svijetu slatkovodnih riba. Deverika ne samo da filtrira plankton. Ona to radi selektivno, biraujući veličinu čestica i vrstu plijena podešavanjem škržnog sita u stvarnom vremenu.
Dvije profesije u jednoj ribi
Veliki dio vremena deverika je bentofag, hraneći se s dna rijeke ili jezera. Izvlači teleskopska usta u mulj, usisava sediment, odbacuje neproduktivni dio i zadržava crvene crve, ličinke trzalaca (Chironomidae), racove i puževe. Kad je mnogo velikih beskralježnjaka, tako je dovoljno.
Kad se, međutim, deverika nađe u mutnoj, eutrofnoj vodi gdje bentos je iscrpljen ili teško dostupan, prebacuje se u drugi način rada: filter hranjenje planktonom. Van den Berg i suradnici (1994, Environmental Biology of Fishes) razvili su model "prebacivanja" koji pokazuje kako deverika bira jedan od dva načina hranjenja ovisno o gustoći različitih tipova plijena.
Kako radi sluzavi filter
Klasična slika filter-feedera je riba koja drži usta širom otvorena i propušta vodu kroz škrge. Hoogenboezem i suradnici (1997, Journal of Experimental Biology) su upotrebom X-zraka kinematografije prvi put vidjeli što se zapravo događa u ustima deverike u stvarnom vremenu. Otkrili su mehanizam mnogo složeniji od pasivnog filtriranja.
Deverika usisava porciju vode, zatvara usta i izvršava pokrete palatalnim organom, strukturom na krovu usta, i škržnim rakerima. Bočni rakeri se rotiraju i mijenjaju efektivnu veličinu pora škržnog sita. Kad su čestice u "pravoj" veličini za tu vrstu hrane, deverika ih zaustavlja. Kad su premaže, propušta ih natrag u vodu.
Ključan je trenutak hvatanja. Van den Berg i suradnici (1994) pokazali su da se stijenke kanala između rakera obloženju sluzi, a čestica koja dotakne tu sluz postaje ljepljiva. Riba ne mora mehanički držati česticu kroz cijeli ciklus, nego samo dio vremena, jer sluz radi ostatak posla. To je razlog zašto deverika može u jednom gutljaju zadržati do 900 individualnih planktona, i to određenih veličina, a odbaciti sve ostalo.
Zašto velika deverika ne može dafniju
Ova sposobnost ima granicu u tijelu ribe. Kako deverika raste, škržni rakeri se razmiču i povećavaju prostor između njih. Uvan i Lammens (1989, Environmental Biology of Fishes) testirali su model filter hranjenja deverike i ustanovili da iznad oko 40 centimetara duljine rakeri postaju preširoki da zadrže male dafnije i kopepode. Velika deverika može još loviti velike plankton vrste i bentos, ali gubi pristup najbrojnijem planktonskom resursu.
To objašnjava zašto se populacije deverike u mnogim europskim jezerima zaustave oko 40-45 cm. Iznad te duljine, energetska bilanca više ne radi u korist daljnjeg rasta.
Ekologija: riba koja mijenja boju jezera
Deverika, međutim, ne mijenja samo svoju prehranu. Mijenja cijelo jezero. Breukelaar i suradnici (1994, Freshwater Biology) su u nizozemskim jezerima mjerili učinak bentoforne deverike na sediment. Rezultat: svaka 100 kilograma deverike po hektaru povećala je resuspenziju sedimenta za 46 grama po četvornom metru dnevno, a koeficijent izumiranja svjetla u vodi porastao je za 0,34 m⁻¹. Drugim riječima, gdje ima više deverike, jezero postaje mutnije, sunce ne prodire dolje, a makrofiti pate.
Upravo zato je uklanjanje deverike jedna od glavnih metoda biomanipulacije. Jeppesen i suradnici (2007, Freshwater Biology) pratili su jezero Væng u Danskoj gdje su kroz 30 godina dvaput proveli uklanjanje deverike i drugih bentofornih riba. Jezero je prešlo iz mutnog, fitoplanktonom dominiranog stanja u bistro, makrofitima dominirano stanje. Koncentracija klorofila a je pala sa 60-80 μg/L na 10-30 μg/L. Isti jezero, ista voda, samo manje deverike.
Hrvatske vode
U Hrvatskoj je deverika raširena u nizinskim dijelovima crnomorskog slijeva: Dunav, Sava, Drava i njihovi rukavci, mrtvaje i akumulacije. Preferira spore, duboke dijelove s muljevitim dnom i obilje plankton ili bentosa. Lovostaj traje od 15. travnja do 15. svibnja u većini vodnih tijela, a minimalna mjera je 25 cm.
Ribolov na deveriku se uglavnom događa na daljnu dno s njokokom, kukuruzom i crvima. Ali ako si uzmete trenutak dok vadite ribu iz vode, pogledajte joj usta. Ono što držite u ruci nije dosadna plosnata riba, nego jedan od najpreciznijih filtera u cijelom slatkovodnom svijetu.
Inženjer mutnih voda
Deverika je u hrvatskim vodama istovremeno stvaratelj i žrtva mutnih jezera. Svojom bentičnom aktivnošću podiže sediment, ali upravo u tim istim mutnim vodama njezin filter-feeding postaje glavna hranidbena strategija. Što se voda zamuti, to je deverika potrebnija, i što je deverika brojnija, to je voda mutnija. Mali savršeni zatvoreni krug evolucije, dokumentiran u svakom europskom eutrofnom jezeru.