Kad u tihom zaljevu neke naše akumulacije zapazite mirnu, tamnu leđnu peraju kako se provlači kroz obalno bilje, vjerojatno gledate amura (Ctenopharyngodon idella). I gotovo sigurno gledate ribu koja nije rođena u toj vodi, niti je njezini preci tu mrijestili. Amur u Hrvatskoj postoji isključivo zbog toga što ga ljudi svake godine ponovno stoče. Razlog nije biologija razmnožavanja ribe nego fizika rijeke.
Jajašce koje mora plutati
Amur je rijedak primjer ciprinida s pelagičnim, polu-plovučim jajašcima. Kad se mrijesti, ženka ispušta jajašca u vodu koja su tek nešto teža od vode. Da bi se razvila, moraju ostati u suspenziji, lagano plutati i nositi se s protokom. Ako potonu na dno, ugušit će se.
Da bi ostala u suspenziji, jajašca trebaju kontinuiranu turbulenciju koju pruža samo brza struja u dovoljno dugoj rijeci. Stanley i suradnici (2023, Reviews in Fish Biology and Fisheries) u analizi reproduktivne biologije azijskih šarana zaključili su da amuru treba otvoreni riječni tok dulji od otprilike 100 kilometara i brzina protoka iznad određenog praga kako bi se jajašca uopće razvila. Ispod tog praga, zametak ne preživljava.
Zašto Hrvatska nema takvu rijeku za amura
Ministarstvo zaštite okoliša (MINGO, 2019) u monografiji o stranim vrstama slatkovodnih riba u Hrvatskoj navodi da se amur u našim vodama ne razmnožava prirodno. Razlog su fragmentirane rijeke, regulirani tokovi, akumulacije i nedovoljno dugi dijelovi s pravim hidrauličkim profilom. Mrijest se može dogoditi, ali jajašca ne prežive put do izvaljivanja.
Chapman i suradnici (2013, Canadian Journal of Fisheries and Aquatic Sciences), koji su istraživali prvi potvrđeni samoodrživi amurski mrijest u velikim američkim jezerima, zaključili su da se amur globalno uspješno razmnožava u samo šest do sedam najvećih riječnih sustava sjeverne hemisfere. Dunav nije jedan od njih, iako je dovoljno dug, jer su ključne pritoke presječene branama koje razbijaju neprekidan tok.
Stroj koji jede vegetaciju
Upravo zato su amure uvezli ribnjačari i upravljači akumulacija: za kontrolu vodene vegetacije. Amur je isključivi herbivor i pojede do 40 posto svoje tjelesne mase dnevno u biljnoj hrani kad je voda topla. Primorac i suradnici (2015, Aquaculture International) dokumentirali su da odrasla jedinka od 10 kg u jednoj sezoni može ukloniti nekoliko stotina kilograma vodenog bilja.
Zato ga ribnjačari vole. Ali ekolozi su oprezniji, jer uklanjanje vegetacije ne utječe samo na biljke.
Ekologija: kad ode bilje, ide i sve ostalo
Richard i suradnici (1985, Hydrobiologia) proveli su najcitiraniji eksperiment o posljedicama amurskog uklanjanja vegetacije. Na četiri jezera u Floridi pratili su reakciju zooplanktona prije i nakon potpunog nestanka makrofita. Rezultati su bili jasni: raznolikost vrsta zooplanktona se smanjila, a zajednica se preusmjerila s kopepoda prema manjim rotiferima i sitnim kladocerama. Ukupna gustoća zooplanktona je porasla, ali su veliki filtratori koji drže fitoplankton pod kontrolom nestali.
Gulati i van Donk (2002, Hydrobiologia) u pregledu europskog iskustva s biomanipulacijom upozorili su da takav gubitak makrofita često prebacuje jezera iz bistrog u mutno stanje. Makrofiti nisu samo "bilje". Oni stabiliziraju sediment, daju sklonište ribljem mlađu, filtriraju hranjive tvari i podupiru složene mreže prehrane. Amur ne razlikuje važnu biljku od dosadne.
Zašto to ima smisla za Hrvatsku
Amur u hrvatskim vodama postoji gotovo isključivo u zatvorenim ili poluzatvorenim vodnim tijelima: šaranskim ribnjacima, akumulacijama i mrtvajama. Budući da ne može sam održavati populaciju, svaki amur u vodi tamo je zato što ga je netko stavio. Lovostaj traje od 1. travnja do 31. svibnja, a minimalna mjera je 40 cm.
Za ribiča to znači dvije stvari. Prvo, pritisak ribolova na amura ne utječe na "lokalnu populaciju" u klasičnom smislu jer ona ne postoji bez čovjeka. Drugo, introdukcija amura u novu vodu bez praćenja posljedica na makrofite može trajno promijeniti cijeli ekosustav.
Riba koja postoji samo zato jer je mi želimo
Amur je jedna od rijetkih slatkovodnih riba čija je prisutnost u Europi posve ovisna o ljudskim odlukama. Bez stočenja bi za nekoliko desetljeća potpuno nestao iz naših voda, jer nema načina da sam završi životni ciklus. To ga ne čini manje zanimljivim za ulov, ali ga čini zanimljivijim za razmišljanje. Svaki ulovljeni amur je mali spomenik razdoblju kad smo odlučili kako bi priroda trebala izgledati.